TRILJE U LONDONU Četiri dana boljeg vremena od zagrebačkog pri obilasku najboljih restorana i nešto pubova
Tri trilje, odnosno dvije Trilje od tri- Ana i Žika- napravili su đir do Londona, na stručnu ekskurziju, kako mi nazivamo takva putovanja s puno gastro užitaka. Proveli smo četiri londonska dana u kojima je vrijeme bilo vedrije, toplije s manje oborina nego zagrebačko, a obišli smo niz restorana o čemu vam u narednih par dana donosimo i niz priča, videa i fotografija. Obavili smo i dobar shopping, odjenuli se i obuli te svojima kupili poklone koje ćemo umotane poslagati ispod bora. No to nismo ni snimali ni fotografirali, nije bilo toliko uzbudljivo kao veličanstveni londonski restorani.
Ana je bila vodič ovog putovanja. I to sjajan, pošto je u Londonu živjela tri godine. Tu je početkom 2000- tih upisala prestižni Design Studies na Central Saint Martins, dijelu Univesitya of the Arts London. A u Londonu je i započela s profesionalnim životnim putem kuharice. Prvo je stažirala kod Hestona Blumenthala, planetarne kulinarske i televizijske zvijezde, u njegovom kultnom restoranu The Fat Duck, a onda i u jednom od najvažnijih mjesta društvene londonske scene, restoranu River cafe.
Ana je mene vodila po sjajnim restoranima, a ja sam nju odvukao u pubove. Rekla je da u svoje tri londonske godine i nije išla po pubovima jer da njeno tadašnje društvo nije bilo sklono takvim mjestima, no priznala je da joj se atmosfera u pubovima jako dopada, iako je konzumirala samo- English Breakfast Tea.
Pubovi u Londonu danas su uglavnom poprilično konfekcijski i pripadaju korporacijama; svi po centru uglavnom pripadaju grupi Fuller’s. I svi su jako turistički eksploatirani, djeluju pomalo kao muzejski modeli, nekakvi postpubovi u kojima i nema baš autentičnih domicilnih barskih likova i atmosfere kakvu vidimo u Kobiljoj glavi, legendarnom lokalnom pubu iz serije Mućke. Našli smo zapravo jedan pub na Notting Hillu (iako turistički), koji djeluje samostalno, nije dio Fullersa ili neke druge kompanije i u njemu uređenje nije konfekcijsko, vidi se da je sva stolarija stara, mjestimično i propala, but- who cares! Neki mladi su tu nešto slavili i to što su slavili su zalijevali pivom, whiskeyima i ginovima. A uz šank oko nas dvoje je bilo par starih likova čije je živote šank poprilično izlizao, ali su se još uvijek držali i naginjali tečnost.
Pinta Guinessa u pubovima košta sedam i pol funti. Zadnje jutro Londona prije puta smo pojeli i klasični english breakfast koji sadrži: kobasicu, grah, prženu slaninu, black pudding (nešto blizu naše krvavice), pržena jaja, zapečene rajčice i gljive. I to je bilo zbilja užasno. Za razliku od svega ostalog što smo tih dana jeli u Londonu, a o čemu vam donosimo priče…