TRILJE U LONDONU (4) Bijeg od ludila Harrodsa u najbolji libanonski restoran s friendly cijenama
Točno u 10 a.m. tor robne kuće Harrods u Brompton roadu u Knightsbridge u Londonu se otvorio, a krdo ljudstva je navalio unutra. Ušli smo u desetak minuta, bili smo među petsto, osamsto, devetsto ili tisuću ljudi tog trenutka unutar najraskošnije robne kuće, u Europi sigurno, a vjerojatno i na svijetu. Sve je unutra, sve dragocjenosti i skupoće, dragulji i safiri, najfinije brendirane tkanine i krpice, svi okusi sa svih strana svijeta, najfiniji kavijari, šampanjci, talijanski, francuski i engleski sirevi s bijelim, zelenim i plavim plemenitostima, masnoćama prošarani stejkovi japanskih goveda, savršene pekarske hrskavosti i kremoznosti najvećih slastičarskih majstora… Sve bliješti, sve je awesome, tisuću, tisuću i šesto, tisuću i osamsto ili dvije tisuće očiju u tom trenutku su se sjajili kao brušeni kamenčića s pultova Tiffanya. Gotovo sva ta svjetina je turistički defilirala, slinila nad blještavilom, malo je bilo pravih kupaca. Ni mi tu nismo ništa kupili, i mi smo samo parili oči, a neke sitnice za blagdanske poklone kupili smo u drugoj otmjenoj londonskoj robnoj kući, Fortum & Mason na Piccadillyu.
U Harrodsu smo se unervozili pa smo nakon brzinskog preleta izletjeli vani te smo smiraj i gastronomsko zadovoljstvo našli odmah iza ugla, u odličnom libanonskom restoranu Ishbilia gdje smo sretno uspjeli dobiti stol s kojeg je upravo otpala rezervacija. Ana je u taj restoran dolazila i prije, dok je još i živjela u Londonu. A meni ga je pak jedan prijatelj iz Šibenika koji živi u Londonu i koji ima ženu iz Libanona hvalio kao najbolji im libanonski restoran u kojem rade obiteljske proslave i okupljaju familije kada dođu iz Beiruta i Šibenika.
Ishibilia nije pompozno mjesto, lišeno je primjerenog elitizma adrese na kojoj je smješten. No hrana je sjajna, bio je to najbolji libanonski restoran u kojem sam jeo, a uz to ni cijene tu nisu skupe. Na stol su nam odmah donijeli dvije posude s odličnim svježim zelenim maslinama i oparenim bademima. Opet smo Ana i ja naručili svega na stol, ko’ da smo dvoje kršnih lučkih radnika nakon odrađene šihte. Cijelu površinu stola potpuno su nam prekrili tanjuri i plate. I baš sve je bilo savršeno! Humus najbolji koji sam igdje jeo, a tabouleh -salata od peršina, sitno rezanih rajčica, metvice, začinjena maslinovim uljem i limunom- je donio eksploziju svježine u usta. Još smo jeli falafel i arayes- mesna pita te sojuk- što bi u Bosni bile sudžukice, no ove su bile manje, aromatičnije i u rerni zapečene sa shery rajčicama. Libanonski pita bread koji smo jeli uz sve to je nešto posebno: unutra nema niti malo pupe, tijesto svedeno na čistu tanku koricu unutar koje je zračna šupljina.
Stoga, ako vas u Londonu satare metež Harrodsa, izađite pa zađite iza ugla, nađite libanonsku Ishibiliu, mi smo se u njoj baš dobro oporavili.
HARRODS Al-Fayedova kuća za pokazivanje moći i dobivanje stila
Harrods je svakako nezaobilazna institucija u turističkom i/ili shoping odlasku u London. Povijest te kuće kao sinonim luksuza počela je početkom 20. Stoljeća. Egipatski milijarder Mohamed Al-Fayed je Harrods crnim i krvavim novcem, od nafte i oružja, kupio u 80- tim godinama.
Mohamed Fayed rođen je u Aleksandriji, u Egiptu. Otac mu je bio nastavnik u osnovnoj, tako da je obitelj u kojoj je Mohamed bio najstariji sin živjela – što se u prvim rečenicama prve glave ovakvih biografija tipa „per aspera ad astra“ obično napiše- skromno. A onda naravno: skromnost pak nije išla uz Mohamedovu narav, dakle, nije planirao ni želio život kakav je živio njegov otac. Bio je lik s egipatskih ulica na kojima je turistima prodavao Coca-Colu te instinktom štakora gradio shemu kako će zgrabiti lovu i ko’ hjustonska raketa odletjeti iz te prašnjavosti. Legenda kaže da je Adnana Khashoggia, mladog saudijskog bogatuna koji je kao student, ili već kao mladi poslovnjak, boravio u Egiptu, upoznao na toj ulici, gdje se ovaj zagubio pa je tražio put prema hotelu ili je samo poželio popiti gazirani sok. Očarani jedan drugim, potrebni jedan drugom, kao vatri gorivo, funkcionirali su savršeno i zaradili milijarde. Iako je cijeli život to opovrgavao, engleski mediji su stalno iznosili priču kako je Mohamed lovu preko Khashoggia zaradio prodavajući naoružanje Sirijcima te pukovniku Gaddafiju u Libiji. Legalni poslovi, oni koje su reprezentirali, bili su vezani za naftu i rude te tankerski i drugi brodski prijevoz u vrijeme naftnih kriza. Postao je i financijski savjetnik Sultana Omara od Brumeja. Mohamed je i oženio Khashoggiovu sestru, dobio s njom sina Dodia te je prezimenu Fayed dodao prefiks Al s crticom, da djeluje šeički, ne obazirujući se što je takva usiljenost više bila seljačka. Uostalom, tada je već sve mogao kupiti, i status i stil. Tako je i uradio, postao je vlasnik dviju elitističkih kozmopolitskih europskih institucija: hotela Ritz u Parizu i Harrodsa u Londonu. U novoj roli vlasnika Harrodsa, Mohamed je želio biti i u društvu high classa, lordova pa i same kraljevske obitelji. Priča je da su se njegovoj organizaciji, na polo utakmici, upoznali njegov sin Dodi i Lady Di. Nakon što su stradali jureći od paparazza u Parizu, Mohamed je tvrdio da njihova pogibelj nije bila nesretni slučaj, nego naručeno ubojstvo.
Mohameda je svo vrijeme bio loš glas. Novine su mu gonile grešnu dušu pa su izlazile i razne afere o izrabljivanju i šikaniranju u Harrodsu, a onda i optužbe za niz seksualnih napastovanja.
Iako je govorio da Harrods nije na prodaju, 2010. godine je robnu kuću prodao Qatar Holdingsu za 1.6 milijardi funti. Mohamed Al-Fayed umro je u Londonu 2023. godine u dobi od 94 godine.