VEČERA NA SILVESTROVO Punjenje lignje izvučene iz tradicije mog djetinjstva
Jesu li lignje precijenjene? Apsolutno jesu! Na tržnici kilogram košta 30 eura i nikada neću dati tolike novce za njih. Ipak ih doma često jedem jer ih moji roditelji u jeseni, tamo na moru ispod Zlarina, peškafondima tamane, tako da mi njima napune duboko u frižideru, a i neki prijatelji koji mi iz Šibenika u Zagreb uvijek dođu punih ruku, uz vino, rakiju, pršut i maslinovo ulje, često donesu i jadranskih liganja. Drugo pitanje oko liganja je- jesu li gastronomski precijenjeni? Meni su drage, no nisam nešto posebno lud za njima, iako ih na jedan način obožavam, a to je kada ih u Šibeniku, čak istu večer nakon ulova, ili najkasnije sutra za marendu, napravimo ušporko u tavi, na tkz. pogušeni način, al’ bez čišćenja, sa svom njihovom utrobom i crnilom, što takva apsolutna svježina dozvoljava.
A onda, još jedno (lignja) pitanje koje (sam sebi) postavljam na Silvestrovo: je li pravljenje punjenih liganja velika gnjavaža, puno posla, a u konačnici- nothing special?
Tamo u mom djetinjstvu, na kraju 80- tih i početkom 90- tih, mater je baš redovno punila lignje za Novu godinu, a onda se nekako s tim kulinarskim obiteljskim ritualom prestalo; ustalio se kult škampi, tjestenine sa školjkama i bar trikilogramskim oradama koje je ćaća s prijateljem mu Cigom lovio u šibenskom kanalu Sv. Ante.
Na ovo Silvestrovo, posegnuo sam za okusom djetinjstva, iz dubokog izvadio paket kapitalnih liganja i pripremio ih punjene. Utrobu liganja napunio sam smjesom prodinstanog luka, narezanih komadića krakova liganja, malo šalše i šake popržene pa poluskuhane riže te na kraju dodanih narezanih trakica fete pršuta- kojeg svake godine u doba Adventa namontiram na kuhinjskom stolu. U pećnici sam ih na 180 stupnjeva držao nekih 20 minuta. Na kraju sam ih posuo peršinom, a za prilog: pečeni krumpir i ćimulice iz voka s chilijem.
I lignje su bile dobre, baš kako ih pamtim iz djetinjstva. Malo truda oko liganja za svečanost silvestrovske, večere se ipak isplati.