ANA I STIPE KARUZA, PEŠKARIJA KALAMBERA IZ VISA “Morsku mačku obožavamo, draža nam je od psa, a ljudi mačke bacaju jer je pokora za čišćenje.”

Ovako izgleda dan Ane i Stipe, supružnika Karuza, iz plemena Kalambera u Visu, gdje imaju svoju peškariju, trenutno jedinu višku, pošto se prodajom ribe više nitko drugi ne bavi, a stara peškarija, na kojoj zadnjih godina više ničega i nikoga nije bilo, je pretvorena u restoran: dakle otvore svoju malu butigu u sedam ipo pa rade do podne ipo, onda sve očiste, brzinski ručaju pa kreće priprema ribe za restorane, čišćenje i filetiranje ribe, da bi poslije već krenula nova nabava za sutra, tako da posla zna biti i do ponoći. Beskrajni je to dan Ane i Stipe tijekom šest mjeseci u godini, uglavnom od 1.5., kad počnu sezonu. I tako je još od 2003. godine, kad su se ko’ mladi par u ranim 20-tima upustili u ovaj posao.

„Ajme, dolazili bi otvoriti iz noći, direktno iz disca ili s tuluma. Cijeli zgužvani i nenaspavani, riba svježa, a mi ne“, prisjeća se  Ana.

A Stipe je jedan od onih ljudi od mora za koje se kaže da su prije proplivali, nego prohodali. Otac Damir mu je poznati viški ribar, cijeli život je u ribarenju, tako je prehranio obitelj, a danas od ribe svoju djecu opet prehranjuju Ana i Stipe.

„ Bilo mi je 11 godina kad sam s ocem išao loviti oko Palagruže. To more je tada još bilo netaknuto i na panulu smo lovili hrpu vrhunske ribe, a danas je sve to- ma zaboravi. To je za dijete od 11 godina tada bilo jako naporno. Danas je nezamislivo da dijete te dobi ide na takvo more u cjelodnevne ribolove, vjerojatno bi odmah reagirala socijalna služba“, uz smijeh govori Stipe.

I danas izvan sezone u kojoj prodaje ribu, Stipe ode na ribe. Ocu je to život, malo je ušao u godine i ne ide više baš svaki dan, no četvrti mjesec su njih dvojica proveli na moru. Stipe se prisjeća kako je zapravo došlo do toga da otvori privatnu peškariju:

„Kad bi se vratili s mora, otac bi rekao, na primjer: „ Rekla je Luce da joj ostaviš ovih pet riba, Ante je rekao da njemu ostaviš dvije ove, rekao je onaj da bi kašetu liganja, rekao je ovaj da bi zubatca… I onda bi se ja, nakon što bi došao kući s mora, cijeli dan time bavio. I onda smo Ana i ja rekli da se idemo prodajom profesionalno baviti.

Dok sjedimo i pričamo na klupici ispred njegove trgovine u kali u Visu, dolaze ljudi, domaći i furešti, traže ribu, no nema je, Stipe im govori da je vrijeme bilo loše i da ribari nisu išli vani. Iskreno govori da svježe ribe nema, da ima brancina i orada iz uzgoja te smrznutog; ne laže, ne maže, ne prodaje jaja pod bubrege. Ušli su i u projekt prerade ribe pa su kupili šoker, tako da će uskoro u ponudi imati bogat asortiman smrznute ribe, a plan je i sušiti velike osliće (mole) s parangala i tabinje. Ana će uz to usoljavati i marinirati srdele i inćune.

„Ljeti nitko ne može napripraviti dovoljno ribe. Pa jedan restoran u prosjeku dnevno troši od 10 do 20 kilograma oborite ribe. Pa tko će dati toliko svježe oborite ribe svaki dan? Stoga je polovica iz uvoza. Neki restorani koji rade cijelu godinu ribu zaleđuju, kako bi je imali i u jeku sezone, kad je realno nemoguće nabaviti toliko ribe. I to je bez greške, jer ako ste ribu dobro tretirali i odmah je zamrzli, ona će biti sasvim dobra“, objašnjava Stipe.

Nije od onih šta mu je riba dosadila jer je konzumira cijeli život pa da bi ih sve dao za dobar šnicl. Pitamo ga šta mu je iz mora po guštu, a da ne spada u standarde.

„U zadnje vrijeme obožavam riblja jajašca, to se butarga zove. I to mi je najdraža butarga od murine. Ljudi to baš ne jedu, a i ni murina se baš ne lovi pa bi ta jajašca od murine baš trebalo izreklamirati, da se popularizira pa da se murina više lovi. Najbolja mi je u tempuri. Ta butarga bude nekako čudno povezana, kao da ima neku tetivicu koja je lagano povezuje. U tempuru stavim i malo pjenušca. Onda, obožavam mačke.

„Mačke? Mi u Šibeniku morske mačke bacamo nazad u more.“

„Zato što to neće nitko čisti jer je baš zafrkancija, tako da je ljudi uglavnom bacaju. A mačka je puno bolja od morskog psa. Poham je, u brudet stavljam pa i pečem na gradele. Al, kažem, to je pokora za očistiti. U kilogramu mačaka je jedno deset komada i od toga se nahrani troje ljudi, a za očistiti imaš što raditi, bar 20 minuta, i to mojom vještinom. Lakše je isfiletirati bilo koju ribu, nego očistiti mačkice. Obožavam i velikog kanjca. On se ne srami ni jedne druge“, otkrio nam je Stipe svoje gušte.