CRNA SVINJA Fantazije grofa Pfeiffera iz 19. i Marka Pipunića iz 21. stoljeća
Devet kilometara jugozapadno od Osijeka u ravnici malene općine Čepin ostvarena je fantazija Marka Pipunića, vlasnika našeg poljoprivrednog i prehrambenog giganta Žito Grupe. U impresivnom građevinskom kompleksu podignuti su: skladišta tvrtke, proizvodni pogoni mesne industrije Dobro, Medicinski centar Priora, Terra Negra Country Club koji sačinjavaju luksuzni hotel Materra sa 60-tak soba i wellnesom, restoran Crna svinja sa zasebnim event roomom, a pored svega toga u izgradnji je i velika koncertno konferencijska dvorana. Sve su to ogromni objekti- sam hotel Materra je ukupne površine 1500 kvadrata- široko urbanističi postavljani u nepreglednoj zelenoj slavonskoj idili- jedinstven kompleks kakvog nema nigdje u ovom ravničarskom dijelu Europe.
Ana i ja smo svratili na ručak u Crnu svinju na našem povratku s izleta u Osijek te se baš oduševili cijelim zdanjem, krajolikom, a bome i hranom. Nekoliko dana nakon posjeta sam nazvao voditeljicu Terra Negra Country Cluba Juliju Ivanišić kako bi me informirala o porijeklu namirnica koje smo uživali. Ona je izrazila žaljenje što joj se nismo javili kako bi bili njeni gosti i kako bi nam se tada posvetila, no i bez te vrste privilegiranosti, savršeno smo bili usluženi kao obični gosti, putnici namjernici koji kao i mnogi ondje skreću na objed s proputovanja. Konobari su jako uslužni i dobrovoljni, sa znanjem što se kuha, toči te vještinom prezentiranja.
Prvo smo naručili platu suhomesnatih proizvoda od crne slavonske svinje na kojoj su bili slanina, buđola, kulen i pršut. To su premium suhomesnati proizvodi marke Dobro, najkvalitetniji od svega što prave i namijenjeni su samo za posluživanju u restoranu Crna svinja. Jako ugodno iznenađenje je bio taj slavonski pršut, koji je mekši, manje slan i svilenkastije teksture od jakih dalmatinskih pršuta, malo je nalik talijanskim pršutima. Za glavno jelo smo nastavili s crnom svinjom: Ana je naručila lungić umotan u slaninu, a ja tomahawk odrezak, što je prvi put da sam susreo da ga tako režu od svinjskog mesa. Uz jela smo za prilog dobili krumpir i uzgojene šparoge sljubljene s maslacem. Ovdje priloge svinjetini mijenjaju sezonski, tako da sada imaju zelenu procvat šparoga na tanjurima. Tomahawk je bio sjajan. Samo u Sloveniji sam jeo tako dobre svinjeće odreske, gdje ih rade od njihove autohtone pasmine krškopoljske svinje, koja je strukturom mesa dosta slična crnoj slavonskoj i te dvije pasmine nude najbolje odreske. U Crnoj svinji meso crne svinje nabavljaju i od unaokolnih uzgajivača, najviše iz svinjogojske farme bivšeg nogometaša Domagoja Vide, od kojih su baš i napravljeni odresci koje smo jeli.
Zanimljivo da je upravo na mjestu današnjeg restorana Crna svinja 60-tih godina 19. stoljeća bilo imanje grofa Karla Leopolda Pfeiffera, velikog i bogatog trgovca svinjama koji se u jednom trenutku odlučio za vlastiti uzgoj u što je ušao s fantazijom o stvaranju nove pasmine koja će dati kvalitetnije meso od mandulice. Iz svijeta je donio različite pasmine: berkshire, poland china i cornwall pa ih pario s mandulicom i tako uzgojio crnu svinju, novu križanku od koje se dobilo plemenitije meso, koja se u čast njenog uzgajivača zove i fajferica. Meso crne slavonske svinje je najcjenjenije za dobivanje suhomesnatih proizvoda, a svinja se i reže po pozicijama kao juneće za stejkove. U Crnoj svinji slave baštinu grofa Pfeiffera i njeguju kult crne svinje.