FEŠTA NA ŽUTU Otočko savršenstvo koje su prekinuli inspekcijski gliseri

More je bilo kao plava čoha, brijali smo ga gumenjakom brzinom od 30 čvorova. Od Jadrije, šibenskog kupališta na izlazu iz kanala do pontona restorana Fešta na otoku Žutu- 40 minuta. Dan poslije plovidbe, jučer od pisanja ovog teksta, prekjučer od ove objave na Tri trilje, diglo se luđačko jugo, tako da smo ulovili zadnji dan za let po moru. Zapravo je u cijelom ovom ljetu i u ljetima zadnjih- šta ja znam- 4-5 godina, bilo malo takvih dana. Klimatske promjene su promijenile i ružu vjetrova, tako da sad ljeti stalno nešto puše, jake tramuntane i maestrali najviše.
U ovim uvalama Žuta, u Pristaništu i osamljenoj kući na jednoj punti te u Vruljama na Kornatu proveo sam nekoliko ljeta svog djetinjstva- u sjećanjima najljepših- tako da u ovom slučaju potpisujem onu našu otrcanu domorodačku: „A di ovo ima?“

Ovaj vijađ je moj svakoljetni gušt na koji idem s prijateljima, odvjetnikom Krešimirom Škaricom i profesorom tjelesnog odgoja, gorostasnim Ivanom Baranovićem zvanim Metla, neuspjelim krilom/krilnim centrom Šibenke (šteta golema!). Prvo smo otišli u Pristanište na Žutu, gdje kuću ima naš prijatelj Mišo Bijelić, vlasnik Radio Ritma. Okupali smo se, pojeli komad sira, parmigiana reggiana, i iz ljetnog frižidera otvorili nekoliko butelja vina. Čim smo stali, pukli smo jedan Šemberov brut, a onda dvije butelje damskog rosea, kako svoje vino titulira Erzetić iz slovenskih Goriških brda- jedna butelja je bila sjajna, a druga ciknula, nevaljana, po čepu je davala, goriška dama se ofucala, tako da smo je prolili u sinje more. Otvorili smo i jedan Tomčev pjenušac, no ni on nije bio ispravan, totalno je ostao bez mjehurića, što mi se s Tomcem već par puta dogodilo, tako da smo i njega izlili u plavetnilo.

U kvartetu smo otišli u susjednu uvalu, u Golubovac, veliku divotu Žuta, u kojoj je ACI marina i restoran Fešta. Fešta je veličanstven restoran! Vrhunac visokog nautičkog ugostiteljstva. Prilaz brodom doku je potencijal za prvu scenu nove sezone Bijelog lotusa, koja bi se komotno mogla odigravati po mega jahtama u moru kornatskog otočja. Uz more je beach bar s koktel majstorom, a restoran je malo poviše. Sve je jako decentno uređeno i postavljeno, kao da je restoran u urbanom središtu, a ne na surovom otočju. Za predjela smo naručili sva predjela koja imaju. Tanjuri i plate s divotama iz plodnog mora ovoga kraja su doslovno popunili svu površinu stola: salata od liganja, carpaccio od kovača u maslinovom ulju sa smokvama i motrom, salata od hobotnice, carpaccio od kozica sa smokvama, na latice tanko narezani crveni karmelizirani luk, tuna sashimi sa sezamom u soja umaku, repovi škampi očišćenih u maslinovom ulju kraj kojih je serviran beluga kavijar, carpaccio od raže s preljevom od marelice na vrhu, malo kozica u jogurtu s krastavcima, tartar od tune na podlozi od boba s krekerom od sezama na vrhu, carpaccio od kovača u maslinovom ulju s nektarinom, carpaccio od kovača u maslinovom ulju s pinjolima i rikolom, carpaccio od jastoga u maslinovom ulju s crnim tartufima i marmelada od naranče. Fantazija!
Za glavno jelo smo pojeli dva jastoga: jednog s paštom, drugog u rižotu. Prvotno smo sve parili s Krajančićevim pošipom. Za stolom su nam se onda pridružili i Maja Divljaković sa suprugom Vojom, koji su pristigli na jahti njihovog prijatelja Slovenca. Maja Divljaković je povratnica iz velog svijeta, u Rogoznici je podigla vinariju Mi i namjerila se na divljaka babića pa izvukla veličanstveno i snažno vino od grožđa iz krških primoštenskih vinograda. Oprezno smo degustirali par butelja Mi babića, njihovog šampionskog ponosa, čija etiketa nosi dizajnerski potpis izvrsnog Ante Filipović Grčića.
Sunce se bližilo zalasku kad smo se srdačno pozdravili i vratili se u susjednu uvalu, u Pristanište, kod Miše, na kupanje u savršeno čistom, malo svježijem i izrazitije slanom moru. A onda je nazvao Vojo i rekao da su netom nakon što smo otišli, u Feštu stigli inspekcijski gliseri, carinski ili porezni, nije bio siguran, pa su zatvorili i zapečatili Feštu. Drugi put ove sezone. Ni u Fešti ipak nije sve baš savršeno.


