Gradske tržnice svugdje po svijetu su za mene svetinje, a ona u Rijeci mi je jedna od najvećih
Brižljivo sam razvio svoju foodie vjeroispovijest u kojoj je posjeta gradskim tržnicama svetinja koja se ne skrnavi. Ona u Rijeci mi spada u omiljene hrvatske. Niz impozantnih visokih građevina s galerijama u njezinu je srcu, načičkana je kafićima, zalogajnicama, pristupačnim oštarijama, a ugostiteljski niz završava čak i s visokom kuhinjom u morskom izdanju.
Krenuli smo iz Zagreba u cik zore, uz leteću kavu: u Zagrebu nedaleko od Dolca ta ja kava skoro dvostruko skuplja od one u Rijeci na Korzu. Odmah trebam napomenuti, sve što nam je u i oko Rijeke bilo posluženo imalo je istu bitnu stilsku oznaku: iskrenu ljubaznost i gostoprimstvo staroga kova.
Uz sve ove opaske čovjek gotovo zaboravi da većina ljudi ipak na tržnice dolazi kako bi nešto kupila, a ne da se poput mene samo šetka, razgovara, mudruje, pijucka, gricka i druži se s ljudima dobre volje. Dakle, oni koji kupuju na riječkoj tržnici imaju što kupiti, a dosta toga kvalitetnog nudi se po, ajmo reći, skoro po prijateljskim cijenama. Dojam obilja zrači na prvi pogled šaradom intenzivnih boja s pultova, a roba na peškariji se još i miče, najsvježija moguća roba, škampi u prvome redu. Nisam izdržao i morao sam se praviti važan pred kamerom. Zgrabio sam kvarnersku zvijezdu pozamašnog alfa škampa, otrgnuo mu rep, brzo ga očistio i halapljivo progutao u jednom zalogaju pa sam jedva osjetio zamamnu slatkoću krasne beštije žrtvovane na nemilosrdnom oltaru gastronomije.
Riječku tržnicu dobro poznajem, na njoj sam čak i kuhao s nekadašnjim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom. Prvi od tri stara paviljona trenutno je zatvoren, ali to i nije tako loša vijest: preuređuje se za novi koncept ponude u kojoj će kvalitetni proizvođači nuditi svoju robu i posluživati ju za neposredno kušanje. Tako će kupci moći civilizirano jesti i piti, a ne poput mene grabiti sa štandova, jesti i ukrašavati se drečavim flekama. U ovom će se paviljonu organizirati i posebne manifestacije pa će tržnica dobivati i originalan scenski karakter. I ovo je prigoda da napomenem što ću odsada često činiti: sljedeće je godine Rijeka i cijelo njeno okružje službeno Europska prijestolnica gastronomije pa će ovaj paviljon biti poprište velikih iskušenja za foodije raznih orijentacija.
U potrazi za lokalima u kojima još nisam bio, ulazim u jedan na čijem se pročelju naglašava vinska ponuda vinarije Simčič. Dva su mi vinska slovenska Simčiča prijatelji, Edi i Marijan, no ovdje nije riječ niti jednom od njih. No nisam bio razočaran, naprotiv, odmah sam zaglavio u ovoj maloj oštariji, dok me moja redakcijska ekipa nervozno čekala sa zadacima (kasnije sam se- po tko zna koji put- pravdao o relativnosti vremena koje za šankom proleti.
Za početak: kostimirani gazda (mornarska majica), nepatvoreni veseljak, odmah šarmom zarazi goste. Veliki dio su tu stalni pa prostor tretiraju kao dnevnu sobu. U zafrkanciji jedan drugog ne štede, a kućno nepisano pravilo je da se od srca moraš smijati i na vlastiti račun. Čaše vina prate tanjuri na kojima se polaže netom narezano: povelika mortadela, kuhani pršut, uz njih sir, masline, srebrne kisele kapulice, sušene pomidore… I sve to uz cijene koje te u finalu ugodno iznenade, što dugo kod nas ne pamtim. Oštarija je pretrpana uspomenama pa sliči na nekakav muzej sretnih veza. Ovo je obiteljska priča, uz gazdu je tu i draga supruga. U cijelom tom okružju je baš teško biti umjeren, no to je osobina koju nisam baš ni pokušao razviti.
Riječka tržnica kompleks je ne samo gradskog nego i nacionalnog značenja. Imam potrebu ovu tvrdnju naglasiti, posebno iz moje zagrebačke vizure, s tržnice Dolac, koja se sada i doslovno urušila. Svijest o tomu kako uspješna tržnica nije samo nakupina prodajnih jedinica, nego živi organizam koji se mora brižno njegovati kako bi odolio svim izazovima bešćutne trgovačke konkurencije. Zato je posebno važno privlačiti mlade ljude na tržnicu kako bi upoznali njezine rituale i zarana stekli tu socijalnu ovisnost na tržnicama te tako odbili užas druženja po shopping molovima. Tri trilje će sljedeće godine ustrajno pratiti događanja na Riječkoj tržnici, sadržaja neće nedostajati. A ne mogu iznevjeriti ni ekipu iz oštarije kod bradatog gazde u mornarskoj majici.