KONOBA ZIJAVICA Mjesto zbog kojeg vrijedi sići s glavne ceste i preko stotinu zavoja se spustiti na terasu uz plažu
Zadnjih godina dosta mojih prijatelja „foodija“ mi govore da kad se nađem na Kvarneru, ne smijem zaobići konobu Zijavica u Mošćeničkoj Dragi. I to su mahom prijatelji čije se restoranske preporuke savršeno poklapaju s restoranima kakve volim. Nekako su me zadnjih godina Kvarner i njegova fantastična gastronomska ponuda zaobilazili. Krajem lipnja, napokon sam, vraćajući se iz Istre, odlučila skrenuti za Veprinac i zavojitom cestom dalje preko Ičića, ići prema Mošćeničkoj Dragi. Taj se 19 km dugi put, zbog spore vožnje prilagođene oštrim zavojima, zapravo čini puno duljim pa se uobičajena pohvala dobrim, ali malo zabačenim restoranima – da su vrijedni putovanja, ovdje zaista može primijeniti. A Mošćenička Draga ima i čak nekoliko restorana zbog kojih se isplati skrenuti s puta.
Konoba Zijavica je na glavnoj gradskoj plaži, a plaža je na kraju lipnja bila puna kupača, koji su s prostirkama i luftićima, u kupaćim kostimima, prolazili pokraj ostakljene terase koja je nepretenciozna i ugodno uređena pa kao da pruža malo mira u toj hektičnosti ljeta.
U Zijavici koriste vrhunske namirnice, pripremljene na jednostavan, ponekad i tradicionalan način, tehnički savršeno izvedene, ali s pomakom (“with a twist“). Tako su to izveli sa specifičnim okusom celera i salse romesco u cevicheu od trilje, hobotnice i kozica pa sa sipinim crnilom u „aioli“ majonezi i cikli u salati od sipe ili s korištenjem tjestenine risona umjesto riže u jelu sličnom rižotu s kremom od raštike i bisqueom od rakova i svježom tunom. Šlag na torti je definitivno bila buzara od škampi, jelo koje obožavam i često naručujem u ribljim restoranima, pa mogu (skromno) reći da ga imam s čim usporediti. Iako volim svakakve varijante buzare od škampi, one rustične, i na crveno, i na bijelo, s više ili manje češnjaka, ova u Zijavici je bila tradicionalna koliko i „taman“ sofisticirana. I sve je u Zijavici bez pretencioznosti te bez u zadnje vrijeme popularnih kulinarskih „dekonstrukcija“. Za slatko ovaj put nažalost više nije bilo mjesta, to ćemo probati idući put. Da, konoba Zijavica je definitivno vrijedna putovanja, silaska s glavne rute i svih onih oštrih zavoja poslije Veprinca!
