SLATKO KOD ŠIME Popularna zalogajnica s čudesnom ponudom Anitinih deserata
Za mene je gablec zalogajnica Kod Šime preko puta tržnice na Kvaternikovom trgu najbolja u gradu. Čak mi se čini kako je izraz zalogajnica i preskroman. Kod Šime gosti više ne dolaze samo na brzu okrijepu, restoran je svaki dan pun, a kada je vrijeme lijepo ispune se i stolovi na velikoj terasi uz park. Jelovnik stalno proširuju i u njemu nisu više standardna jela zalogajnica: ćužpajzi, buncek, grah s kobasama te petkom jušni bakalar od onog užasnog najjeftinijeg drvenog bakalara. Naprotiv, bakalar je vrhunski, norveški, a šefica kuhinje, moja zemljakinja, Jakica iz Jajca priprema ga kao da se takmiči s najrazvikanijim restoranima u državi. Ponuda jela stalno se širi: prepelice i krupna divljač sada su već stalno na tjednom repertoaru, a teleći ćevapi stekli su svoju stalnu sljedbu.
Uz svu tu raznolikost ponude, čovjek bi mogao zaboraviti na deserte. Kod Šime to nije slučaj. Jakica je prvotno postavila priču sa štrudlama i palačinkama, no sada se i slatki kraj jelovnika neočekivano i zanimljivo širi, zahvaljujući Aniti. Rodila se u Derventi. Djevojačko prezime Bokšić upućuje na dalmatinske korijene i njezinu opsjednutost majstorskim detaljima kada se radi o rožadi, u čijoj teksturi, objašnjava mi Anita, ne smije biti ni jednog mjehurića.
S Anitom se znam raspričati o takvim zanatskim detaljima, a upravo oni odaju strastvenog kuhara. U pitanju je zanos kojim se posvećenost poslu razlikuje od ubitačne rutine. Opčinjenost bojama stekla je u djetinjstvu uz oca soboslikara. Okoliš je bio idiličan, na padinama uz rub Dervente. Divote iz vrta, voćnjaka i povrtnjaka, uz njih jaja iz kokošinjca uz krupnije stanovnike: svinje i krave, a izobilje se širilo do šume, tata joj je bio i lovac. Sezonska ponuda za Anitu je logičan princip. Samo sada izdašnu okućnicu iz djetinjstva zamjenjuje tržnica preko puta. Tako se kolač od sira obogaćuje bućom, u skladu s mijenama na placu. Isto vrijedi i za voćne preljeve. Temeljnu recepturu kolača od sira Anita je proučavala u Španjolskoj u koju sa suprugom Vladom hodočasti godinama. Kulinarska iskustva povlači još iz školskog doba: očekivalo se kako će odlikašica Anita nastaviti obrazovanje u gimnaziji, no umjesto latinskog u gimnaziji, ona je pohađala osnovne kuharske tehnike u ugostiteljskoj školi. Zbog rata je Anita ugostiteljsku školu završila u Zagrebu, u Frankopanskoj ulici. Potom se zaposlila u Njemačkoj, u Wiesbadenu, u pekarnici koja je nudila zanimljive sendviče, a iz prve ruke je stjecala iskustva bogatog bavarskog slastičarstva.
