TRI TRILJE U DVORCU NOVA KRALJEVICA Baština bogate plemićke trpeze Frankopana, ali i pučke cucine povere
S novinarom Marojem Mihovilovićem volio sam se družiti jer su ga neodoljivo privlačila mjesta na kojima su se zbila prevratnička povijesna događanja. Posjećivao ih je i mimo profesionalnih razloga, kao i turist. Danas je sve više ljudi kojima je povijest ključan razlog pri odabiru odredište na kojem će provesti odmor. O tome jasno govore istraživanja Instituta za turizam. A na top listi hrvatskih destinacija za takve goste treba na sva zvona oglašavati: dođite u Kraljevicu! Dvorac Nova Kraljevica impozantna je građevina s velebnim pročeljem okrenutim prema moru, na mjestu na kojem je Mediteran najdublje prodro u kontinent. Nije potrebno poznavati prošlost da bi nas ovaj dvorac privukao, no povijest ga čini neodoljivo privlačnim. Dobro je stoga imati vodiča kako bi nas uveo u romantičnu i dramatičnu priču o “dvije najmoćnije hrvatske srednjovjekovne plemićke obitelji s utjecajem europskoga razmjera.” Brak markize Ane Katarine Frankopan i grofa Petra Zrinskog iz 1641. stvorio je nevjerojatnu moć: kovali su vlastiti novac, utemeljili svoju vojsku imali apsolutnu vlast koja se doimala nedodirljivom, no na koncu ih je koštala života. Deset godina nakon ženidbe, Petar je počeo graditi raskošni barokni dvorac. Velebna građevina govorila je o statusu obitelji bez premca. Dvorac je imao 68 prostorija omeđenih sa četiri kule. Veliko središnje dvorište krasio je zdenac na kom se i danas naziru izvorno uklesani grbovi.
Dok se korača odajama zdanja u kojemu su danas smještene raznolike muzejske zbirke lako je evocirati patos minulih vremena: „Tko se smrti boji nije vrijedan života!“, odzvanjaju sudbinske riječi velikaša i konačno ona koju je Frankopan napisao u oproštajnom pismu pred pogubljenje: „Navik on živi ki zgine pošteno“. Pamtljivo operno uglazbljenje Ivana Zajca uglazbljenje ratnog pokliča U boj, u boj, učinilo ga je internacionalno popularnim, pa je neobičan popis slučajeva u kojima pjevaju ovu u ariju širom svijeta- od Čeha i Slovaka, ratnih zarobljenika za vrijeme Prvog svjetskog rata, sve do muškog pjevačkog zbora japanskog sveučilišta Kwansei Gakuin koji su ju pretvorili u svoju himnu.
U Kraljevici i cijelom riječkom prstenu bogato nasljeđe se odlično pretvara u turističku ponudu, upravio za one goste koje privlače povijesne znamenitosti. Već i samo ime zgodna je anegdota: kraljevica je bila pučki naziv za feudalnu pristojbu, neku vrstu carine. Mala, ali vrlo atraktivna turistička monografija: „Kraljevica, gdje valovi šapuću priče plemića“ može poslužiti kao udžbenik turističkim zajednicama u Hrvatskoj u žanru povijesnog turizma.
Šetnja ovim dvorcem pretvara se u igrokaz u kojem se mijenjaju fantastične, a opet opipljive scenografije, poput velikog mramornog kamina do kipa Majke Božje pod kojim su Petar Zrinski i njegov šogor Fran Krsto Frankopan obećali da će domovinu osloboditi. Povijesni patos prikazuje se u pitkom izdanju, u čemu je gastronomija opet od velike pomoći. Plemići Zrinski i Frankopani svoj status su uzvanicima dokazivali gozbama oko kojih su se opet tkale legende. Lovstvo je bilo privilegij plemstva, divljač je često bila ključni sastojak glavnog jela. Zrinski i Frankopani poticali su razgranatu trgovinu i uživali su trgovačke profite, a egzotični začini, cimet, papar, klinčić, oraščići, bili su kroz to poduzetništvo dobro poznati. U ta vremena skupocjeni šećer je bio često dar ili mito vlastodršcima. Puk je, naravno, jeo skromno, ali se narodna mudrost iskazivala upravo u tome kako od lokalnih namirnica pripremiti izdašna i ukusna jela. Talijani su krajem prošlog stoljeća upravo takvo nasljeđe, kao odgovor pretjerivanjima visoke kuhinje, uzdigli u vrlo privlačan kulinarski pokret cucina povera– sirotinjska kuhinja. Tako ovdje, u Kraljevici i na Kvarneru, starinska krupica zamjenjuje instant brašno, vraća se kult dugo pripremane palente, učestalo se kuhaju primorske maneštre od grahorica i sezonskog povrća, što je donijelo uspjeh ugostiteljstva. Uz uobičajene kulinarske fešte, posebno se promovira niz manifestacija na kojima se kuhaju takva jela, što je jako važno za iduću godinu, kada će Kvarner biti europska prijestolnica gastronomije 2026.
