TRILJE U LONDONU (2) Najbolji kineski restorani najsofisticiranije kuhinje na svijetu
Kineska kuhinja je najsofisticiranija kuhinja na svijetu. U svojoj sjajno razvijenoj i naprednoj civilizaciji su tako fermentirali soju nekoliko stotina godina prije rođenja karizmatika na Srednjem istoku koji je svoja čuda koristio samo za dobre ulove ribe, a ne za istančane vještine u kiseljenju i pripremi hrane koje su Kinezi tada već dugo i masovno prakticirali.
Genijalnost kineske kuhinje se nikako ne može spoznati iz perspektive Zagreba. Svi ovdašnji restorani su zapravo očajni, loši ili neuvjerljivi. Ukupnost njihovog ugostiteljstva je jednaka užasu meat&fish plastificiranih jelovnika s riva po Dalmaciji. Uz to, sva kineska kuhinja je utrpana u jednu, što je nemoguće, jer u Kini postoji niz regionalnih kuhinja – pekinška, mandarinska, kantonska, hunanska, sinciaška, sečuanska, fukeinska, nyonya, chaozhou, šangajska- i sve se one razlikuju po vrsti, kuharskim metodama, posuđu u kojem se pripremaju i po namirnicama koje koriste. Kod nas je sve to udrobljeno u jednu veliku bezveznu kuhinju.
London je zbog svoje kozmopolitske važnosti i imperijalne povijesti vjerojatno jedini europski grad u kojem je prezentirana sva raskoš i umijeće kineske kuhinje.
Ana je u našoj gastronomskoj ekskurziji u Londonu odabrala dva osobno provjerena kineska restorana. Tradicionalno na prvi kineski objed u Londonu, Ana odlazi u restoran Mandarin kitchen gdje ju je još početkom tisućljeća redovno vodio njen otac koji je u Londonu dugo živio i radio. Drugi restoran je Yauatcha, dim sum tea house kantonske pokrajine.
U oba restorana smo naručili brdo hrane, hrpu tanjura, po nekoliko predjela i glavnih jela i sve je, uz nekoliko pića, u oba restorana koštalo identično, po oko 130 funti.
Mandarin Kitchen je prava kineska gostionica s nikakvim uređenjem, sa stisnutim stolovima i „domaćim“ jelima u kojoj ide relativno brza izmjena gostiju. Stol u Mandarin kitchenu je ipak potrebno danima ili tjednima unaprijed rezervirati, pošto je to oštarija na jako dobrom glasu.
Jela su brzo dolazila jedno za drugim. Odmah nam je konobar donio ogroman tanjur hrskavo prženih algi (fried crispy seaweed). Nastavili smo s ljuto kiselom juhoms kozicama (hot and sour soup with prawns). Odmah uz juhu je stigao i rak se mekim oklopom (deep fried crispy soft shell crab with garlic and chili), što je rak uhvaćen u vremenu kad mijenja svoj oklop pa mu je novi još mekan i u prženju se pretvori u laganu hrskavu kožicu. Takve rakove u svojoj kulinarskoj tradiciji ima i Venecija, a u restoranima ih poslužuju sezonski s početkom proljeća. Za glavno jelo je stigao hlap na mandarinski (lobster with ginger, spring onion and soft noodles), apsolutni šampion ove kuhinje. (Hlapa je na takav način i Ana pripremala u videu za Tri trilje pa vadimo link s tim videom i receptom i dodajemo ga na kraju ovog članka.) Za desert smo pojeli prženu palačinki s marmeladom od crvenog graha (red bean pancakes).
Drugi naš londonski kineski restoran, Yauatcha, smješten je u Sohou, ali izvan same Kineske četvrti. Uz ime restorana opisno piše da je to: cantonese dim sum teahouse. Yauatcha je ogroman restoran, na dva flora, stolovi su maksimalno našišani jedan uz drugoga, u vrijeme večere je unutra sigurno bilo par stotina ljudi, a jela su dolazila brzo, bez čekanja, zahvaljujući cijeloj vojsci konobarskog i kuharskog osoblja. Restoran je uređen u suvremenom barskom stilu, s niskim stolovima, jakim unaokolnim bojama i rasvjetom skoro pa noćnog kluba. Glavni gastronomski uknjiženi i internetski vodiči te usmena predaja Londona i onih koji posjećuju London Yauatchu preporučuju ga kao gotovo pa savršenim mjestom. Takva je bila i naša večera pa i mi, evo, tako pohvalno o Yauatchu pišemo, a i puštamo glas onima koji idu u London, neka odu tamo. Opet smo naručili više nego što smo bili u stanju pojesti, Ana je sklona pretjerivanju, a i htjela je da šta više toga probamo. Prvo je išlo ovako: opet smo naručili one bezoklopne ili mekanooklopne rakove, pripremaju ih i u kantonskoj kuhinji, čak i malo slično kao mandarinskoj, samo sa sušenim škampima i bademima (spicy soft shell crab, almond dried shrimp). Onda je došao tanjur s kozicama i tofuom (Cheung fun Prawn and bean curd) pa bao s patkom i gljivama (Pan-fried duck bao shredded duck, shiitake mushroom), dumpling s kozicima i izdancima bambusa ( Har gau -steamed dumpling- prawn, bamboo shoot) i na kraju jedan fiusion- jelen u lisnatom tijestu (Venison puff). Za kraj smo popili čaj od jasmina, a za slatko nismo više imali mjesta. Ostavili smo za drugi put jer ćemo se sigurno vratiti Londonu i na tour po kineskim restoranima.