Jedva čekam novi izlet na Kvarner, da unuka Jamieja odvedem u sjajan muzej halubajskih zvončara u Viškovu
Kuća halubajskega zvončara u Viškovu nedaleko od Rijeke otvorena je prvoga svibnja 2024. Nema dvojbe: u vrhu je najzanimljivijih muzeja koji su u Hrvatskoj otvoreni posljednjih godina. Već duže vrijeme prevladava trend interaktivnih, privlačnih, zabavnih, pa čak i uzbudljivih muzeoloških projekata, onih koji su poučni čak i za dječji uzrast. U mojoj obitelji, naime, sustavno pratimo ovu scenu jer je unuk Jamie osmoškolac. Donedavno smo uz blagi kompleks manje vrijednosti posjećivali genijalne muzeje u Jamiejevoj drugoj domovini- Škotskoj. Onda nam je laknulo kada smo izravno ustanovili kako i mi, kako se to pučki lijepo kaže, konja za utrku imamo. Počevši od Medvedrgrada kojeg lijepo vidimo s terase kuće u Šestinama. U nekoliko medvedgradskih scena razasutih unutar zidina, unuk je stekao lijep uvid u purgersko srednjovjekovlje uključujući i priče o vješticama. Atraktivni muzeji niču i kod nas na sve strane, sve do istočnih dunavskih granica i Vučedola, kulture koja je navodno prva počela obuću kreirati tako da se ergonomski razlikuje lijevo i desno stopalo. Usputna digresija: u filmu Air Bena Afflecka kreator Jordanovih tenisica kaže kako se u svijetu obuće ništa značajno nije dogodilo od kada je prije 600 godina izumljena lijeva i desna cipela koje se do tada nisu razlikovale. Vučedolski muzealci dakle tvrde kako je to “naš” milneijima star izum, puno stariji nego kreator jordanica kaže.
Sada jedva čekam obiteljski izlet u smjeru juga, da unuka odvedemo u Viškovo gdje su Trilje nedavno boravile. Kuća halubajskih zvončara može se ponositi iznimnom privlačnošću, kao da je dječji zabavni park. A istovremeno je to i ozbiljan znanstveni projekt: radi se o istraživanjima koja sežu sve do prapovijesti kvarnerskog kraja. Ovčari su se u tim davnim vremenima u osvit stočarstva borili protiv zlih sila i demona stvarajući nevjerojatnu kostimografiju i upečatljive rituale. Prizivali su tako nove proljetne cikluse koji će svake godine iznova nadvladati zimski san. Odjenuti bi se do neprepoznatljivosti u ovčja krzna, a na glave stavljali ratoborne maske. Okićeni golemim zvoncima stvarali su zaglušnu buku tjerajući zle duhove. Ti su se obredi stoljećima pa i tisućljećima brižno njegovali. Tako se očuvala i usmena predaja o nadmetanju ne samo s pretpovijesnim mitskim silama mraka, nego i s vrlo stvarnim srednjovjekovnim zavojevačima poput onih tatarskih. Time se ujedno objašnjava i složena zvončarska rekvizita, uključujući oružje i obrednu pucnjavu.
Kuća halubajskega zvončara hipnotički je vremenski stroj takve snage koja u trenutku premošćuje milenije. Postav je potpuno originalan, služi na ponos ogromnom timu stručnjaka i izvrsnim muzejskim voditeljima. Kreativni studiji Clinica i Cuculić te dizajner interaktivnih rješenja Vladimir Končar doživjeli su međunarodna priznanja, a kult Zvončara Kastavštine uvršten je na UNESCO-v popis zaštićenih nematerijalnih dobara. (Evo prigode i za samohvalu: u kreiranju velike audiovizualne građe sudjelovali smo i mi, konkretno Trilja Žika!).
Mene je, naravno, posebno dojmilo završno muzejsko iskustvo u ovoj kući; restoran Zvončar u sastavu muzeja sezonski i prigodno mijenja jelovnik u kojem se, primjerice, buće protežu u maštovitoj kulinarskoj jestivoj maskeradi: od kremaste juhe do dimljene tikve. U ovom se muzeju primjereno temeljito prišlo i kulinarskom aspektu: kuharica Bokunić užanci spada u najbolje primjere tradicijskih izdanja. Ona je etnografsko štivo uz precizne recepture uz koje se navode i ponosni autori koji su očuvali zapise noninih rukom pisanih kuharskih postupaka. Izvornost potvrđuje i dijalekt u kojem je Bokunić užanci ispisan. Odabrane primjere iz ove kuahrice slistio sam uslast!
