ROUGEMARIN U MUZEJU SUVREMENE Napokon je u jednoj kući umjetnosti stvoren restoran fantazije!
Kad se po svijetu smucam i obilazim takozvane hramove kulture- muzeje, galerije, koncertne sale- kakav već jesam, odmah se zaputim do bistroa: odreda su to krasna mjesta, ugostiteljstvo primjereno civilizacijskoj razini mjesta. I kad sam kanio popiti samo pićence, nikad se nisam uspijevao suzdržati, redovno je to završavalo naručivanjem svega u ponudi. Blistavi prostori mame, nemoguće je odoljeti tom paradnom ugostiteljstvu. Tako je to u svijetu. U hrvatskim hramovima kulture osuđen sam na žeđ i glad. Ili birtiju preko puta. Ako već i postoji kakav dašak ugostiteljstva u njima, nema ni traga ambiciji, kreaciji, bilo čemu što bi zaslužilo dični naziv gastronomije.
Tako je to bilo do prije par mjeseci… Velika se novost zbila u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu! U toj ne baš genijalno osmišljenoj arhitektonskoj posveti velikom Kniferu, ipak ima zgodnog prostora predviđenog ugostiteljstvu. Niti jedan od brojnih pokušaja u cijeloj povijesti MSU, sve do sada, nije se posrećio ni potrajao.
Onda se pojavio najdinamičniji hrvatski ugostiteljski poduzetnik- Marin Medak. Jamčim da nisam pretjerao s ovim superlativnim prefiksom “naj” kad je Marin u pitanju. Upoznali smo se još onih davnih godina kada je 21. stoljeće bilo još mlado i puno obećanja. Kopam po fotkama u mobitelu i nalazim kako je najstarija baš ona s Marinovog vjenčanja u rujnu 2012. A družili smo se po njegovim realiziranim ugostiteljskim maštarijama već i prije. Odmah nas je zbližio zajednički nazivnik neodoljive zaraze fantaziranja o novim projektima, koju čak ni neuspjesi ne mogu primiriti i obeshrabriti. Zato sam sa strahom posjetio njegov bisto Bar & Ton Rougemarin u MSU-u. Strahovanja nisu potrajala ni pet minuta nakon ulaska. Neviđeno šareno uređen prostor nekim je čudom vrlo ugodno okružje, a takve su i poslužiteljice koje odmah počinju uslužno i pametno cvrkutati. Imaju i što ponuditi. Mali zalogaji, topli, hladni, popularna jela u originalnom autorskom prepjevu. Ponekad gost ni ne stigne do glavnog jela, jer su predjela brojna i izdašna. Šarenilo “meze” je uglavnom od odlične domaće “zimnice” i odličan je početak blagovanja kod muzejskog Marina. Kad se uz njega naruči garlic bread, pecivo blago namirisano češnjakom, to je već gablec ili brunch, ako se traži kozmopolitski izraz.
Jelovnik je opširan, ali nije preopširan – kanim ga temeljito proučiti – no već se sada ne bojim preporučiti cijelu ponudu. Odnosi se to i na pića. Čak se može uživati bez piva i vina (iako ja možda nisam najbolja osoba za ovakve savjete) jer je i selekcija kombucha odlična. Sva je ponuda ispisana na internetskim stranicama Rougemarina, pa ju ne trebam prepričavati.
U digitalnoj pozivnici, znatiželjnoj publici, Marin hvali svoju novu dosjetku iz sfere bistrologije, Bar & Ton je koncept:
“Poptpuno otkačen koji pomiče granice i mijenja pravila igre.”
Ima se i čime pohvaliti. Drž’ se Marine, fantazije su neograničen prostor u kojem nepripremljeni zalutaju.
